Sedma muslimanska je tekbirom zapocela svoju borbu za odbranu Bosne i Hercegovine, casti i zivota bosnjackog naroda. Tamo gdje se s tekbirima ulazilo u okrsaj s neprijateljem, pobjeda je bila zagarantirana... Za nepovjerovati je ljudskom umu da smo agresiju na nasu zemlju docekali goloruki, da smo kao narod na pocetku agresije imali manje pusaka nego agresor tenkova i da smo takvu armadu uspjeli zaustaviti i pobijediti. I to je jasan dokaz da nema sile nad Allahom, da nema vojske nad Allahovom vojskom , a uz koga ce biti Allahova vojska, nego uz onoga ko se bori na Njegovom putu... Tekbir je bio najjace oruzje mudzahida Sedme. Tekbir je jacao nas moral, nas iman, ulijevao hrabrost u nasa srca, a kod neprijatelja stvarao strah i paniku...

Mi zaista s ponosom mozemo gledati na svoju borbu, na svoje pobjede, jer iza nas, nisu ostali ucvjeljeni, iza nas nisu ostali spaljeni objekti niti oskrnavljene vjerske svetinje, niti pak ono sto nije humano i sto nije dostojno casnih i cestitih ljudi. Nista od toga nije bilo svojstveno Sedmoj, a umjesto toga nas su krasile najhumanije ljudske vrline i cistota nasih pobjeda iz kojih smo izlazili s ponosom i isli u nove jos velicantvenije.